U Oklahomi tornado. Snaga prirode? Prirodna pojava? Jeza. Crnilo. I usisava sve. I ljude. I djecu. I kuće. Kao u priči o Dorothy. Iz Kanzasa. I pjesma o dugi.
Duga. Prirodna pojava. Isto, zar ne? Duga. I ona priča Dinka Šimunovića. Kad je ona djevojčica Srna htjela proći ispod duge da bi postala dječak. Sjećate li se? Jel’ tako bilo? Da li je Dinko, ranije već spomenuti Šimunović, znao da će postojati zastava duginih boja koju će nositi neke druge djevojčice i dječaci, neki drugi ljudi. I oni su ljudi, zar ne? I uzeli su si dugine boje. Da sanjaju pod njima. I snivaju neki bolji svijet. Neko mjesto gdje neće biti drugi i drugačiji nego isti. Zar je bio tako vidovit? Ili se svih ovih godina stvarno ništa nije promjenilo?
Vozila sam se busom doma. Danas. A kraj pruge plakat i poziv da zaštitimo obitelj. Od koga i zašto? I da se potpisujemo da bi zaštitili obitelj. Opet isto pitanje – od koga i zašto? Od tih istih koji pozivaju na potpisivanje peticija za zaštitu obitelji, koji pozivaju na – na što? Stotinu pitanja imam, ali nemam odgovora na njih. Što mora biti u glavama tih ljudi i čime ih neki drugi i drugačiji napadaju da se toliko moraju braniti? Da li su oni drugačiji ili smo mi, nazovi normalni, drugačiji? Što se zbiva u glavi jedne žene (ili muškarca) koja ima potrebu organizirati takva „potpisivanja“? Čime oni nju ugrožavaju? I što se nju tiče tko će živjeti s kim i kakvim? A sve u ime one – Ljubi bližnjega svoga. Gdje je nestala ta priča? Koje licemjerje! Od čega i od koga? Čemu tolika „briga“ za tuđe živote? Za tuđe ljubavi. Za tuđu sreću. Tko su ti potpisnici? I, opet, čime ih se to toliko ugrožava? Čega se oni toliko boje? Sami sebe? Zašto se ne bave sobom i svojim životima? Ili se boje da će im dijete (ako ga imaju) doći jednog dana i reći: Mama, znaš ja sam gay. I – ? Spremili bi ga u ludaru? Ili negdje u komunu na odvikavanje od te loše navike i ovisnosti? Ili ga se samo odrekli za sva vremena? Nije dosta da ga tuku oni izvana, treba ga dotući i iznutra. Treba ga …
I tko su ti ljudi, tko su oni da kroje drugima i drugačijima? Ne mogu vjerovati. Da li sam ja živjela negdje drugdje sve ove godine. Što se to u ljudskim glavama skupljalo sve ove godine pa sad sva ta zloća i mržnja suklja iz njih van? Zašto je nisu ostavili i dalje u sebi? I pustili druge i drugačije da žive negdje iznad duge. Da sanjaju dalje i da misle da su ljudi dobri.
„Lijepa je bila ta duga kao i sve ostale te zlatne jeseni. Nadvila se sredinom Luga s jarkim bojama i mirna, pa se činila tako postojana i tvrda kao da bi se moglo hodati po njoj i kao da je nikad nestati neće.
Sava i udovica gledale dugu zamišljene i mirne kao da duga donosi mir i spokoj Čardacima i tim rasijanim luškim selima, siromašnim i bogatim.
Ali Srna, koja je prvi put vidjela taku dugu, izobličena u licu, mjerila zažarenim očima Luško polje.
Ona je već vidjela sebe kao krasna i jaka dječaka kako se ispod duge vraća roditeljima… a oni je grle i plaču od radosti, a ona…..
…sve gledala u dugu koja joj se činila tako blizu. Treba samo još malo potrčati pa si ispod nje. U Srni se razigrala mlada krv i pritajena se snaga razbuktjela u mladom tijelu.
Ona je mislila da je tako s toga što se već dosta primakla k dugi.
– Još malo pa ću biti sin – pomisli Srna. … “
(iz Duge, 1907. godine napisao Dinko Šimunović, izdanje Zora, 1963.)
“I hate the word homophobia. It’s not a phobia. You are not scared. You are an asshole…“ Morgan Freeman.
20:56:37