3_Maj_spomenik_Rijeka_Ima ona stara stvar – In the army now… (jel’ bio to Status quo? – ma, vidjet ću poslije). Treba je samo malo preurediti i evo nas u 2014. godini. A osamdesete su postale baš fora. I svi se nešto pale na njih. Vrte ploče. Snimaju filmove o osamdesetima… uvijek me hvata smijeh kad vidim slike, frizure i odjeću iz tih slavnih osamdesetih. Blagi užas! Tekma je gotova – kažu na radiju. Ajmo Rijeka!!! Valjda ću stići. Mislim, sročiti par suvislih prije nego navale u kuhinju ovi moji.

Sutra je 3. maj. Još jedan u nizu. A ima li još ovog drugog Trećeg maja!?  Tko to zna?  Tiho odlazi u legendu. Svakim danom ga je sve manje. Čini mi se da je i onaj spomenik brodograditelju kod sjevernog ulaza svakim danom sve manji. Sa svakim brodom koji je otplovio kao da je otišao i dio 3. maja. Sa svakim brodograditeljem koji je otišao tko zna kad i tko zna gdje…. Njih su outsourcali još davno. Još u prošlom stoljeću su ih počeli outsourcati. Onda kad se to još nije tako zvalo. Ali, svodi se na isto.  I sve je manje onih koji pričaju o slavnim danima 3. maja. Koliko porinuća i primopredaja. Koliko ponosa je bilo u tim ljudima! A sve je više onih koji su postali samo brojevi. Brojevi – da se priča o njima i da ih se stalno spominje. Što je više znamenki, font je sve manji. Ljudi je u brojevima sve više, ali broj postaje nekako sitniji. I nevidljiviji. Brojevi. Da ih se čita na vijestima. To im sada dođe kao neka vremenska prognoza. Broj nezaposlenih je danas… a na sjevernom jadranu… temperatura zraka… promjenjivo … oblačno.  Malo ih slušaš, ali u stvari ih više i ne čuješ… A predviđa se da će ih biti toliko i toliko… ima li kraja. A iz Hrvatske je odselilo… a sutra djelomice sunčano. Jutros  je jedan slušatelj zvao Tužibabu (emisija na Radio Rijeci). Predstavio se kao bivši radnik iz mraka (i usput spomenuo kako se prije 1. maj slavio dva dana) i čestitao Praznik rada sadašnjim djelatnicama i djelatnicima. Živio praznik rada! Outsourcing – now!

Čini li se i vama da ste postali samo broj. Ponekad možda niti broj. Da ste nevidljivi. Onako. Čekate red negdje kod liječnika. Pa vas ne vide i ne čuju. Ili izlazite iz pošte. Točnije, pokušavate izaći, ali ne uspijevate od gomile koja nadire i ne vidi vas. Idu kroz vas. (sjetim se svaki put onih aveti, ne mogu se sjetiti kako se zovu – u jednom od zadnjih dijelova, kad prolaze kroz sirotog Harry Pottera). Ili vas autsorsaju . Usisaju vas pa vas ispljunu kad im više ne trebate. Da nam živi ovaj naš kapitalizam. Slabo smo učili povijest. Da li se itko sjeća iz škole što se učilo o prvobitnoj akumulaciji kapitala? Oteti, prevariti, istjerati, ograditi!!! To nas je snašlo prije nego smo se snašli kad nas je zavrtila centrifuga ranih devedesetih. Uspavani, šuvarovi romantičari puni vjere u bolju budućnost tamo negdje krajem osadesetih  pa krajem devedesetih pa tko zna kad!? (Nikad! – jel’ čujem ja to da je ne’ko rekao? Il’ je to opet u mojoj glavi’, a i Šuvar je poručio da nas čeka u socijalizmu i otišao tamo negdje gore…) E, dragi moji, kasno nam je sada. Kukati i pjevati borbene! Ili sjesti i plakati!  Sad moramo sve ispočetka. („Ajde, bože, budi drug pa zavrti jedan krug unazad planetu…“) Jer nismo dobro naučili lekciju iz povijesti! Kažu da je povijest učiteljica života. A zašto onda nitko nikad ništa ne nauči. Već smo svi vječiti ponavljači! Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Već smo duboko zagazili u proljeće. Sve je zeleno. I sve je puno ptica (i ptičurina). U neko doba dana ne možeš normalno ni razgovarati ako je otvoren prozor. Ne možeš vjerovati. Kao da živimo u nekom zoološkom vrtu u nekom dijelu… opet se ne mogu sjetiti, ono gdje su ptice (i ptičurine). Ima neka svraka (ili tako nešto) tu u našem kraju. Tamno sive boje. Accessories joj u nijansama sive i crne. Nastanila se na krovu susjedne zgrade. I prilično se bahato ponaša. Ono, čisti bezobrazluk. Da mi je samo znati odakle se tu stvorila. I šepuri se pred galebovima starosjediocima. A bogme i rastjeruje ih bez pardona. Čudnog li  stvorenja! Ima onaj stari Disneyev crtić s onim vranama. Kao da je izašla iz njega (ili izašao, stvarno nemam pojma o tome). Ma, bit će prije da je žensko. Malo je prenervozna. PMS – možda, prije bi mogla biti premenopauza. Ili je muškarac u srednjim godinama. Željan provoda. Pa se situacija otela. Otiš’o momak predaleko. Pa se ne može ili ne zna ili nema više kamo vratiti… bome, odo’ i ja malo predaleko. Ooo, evo stigli moji okupatori,i nadiru u kuhinju sa svih strana… najbolje da ja ovo poklopim pa kad mi opet dođe – nastavljam ovu svoju neznamnijasamakakodajenazovem…

….

Još malo pa će se razdaniti. Promolim glavu kroz prozor i dobijem kapljicu pravo u oko. Tako mi i treba kad zabijam nos gdje mu nije mjesto. K vragu, sad opet moram čistiti naočale, a još ni kavu nisam popila. Na moru burica. A kažu da će večeras prava, a u gorskim predjelima i malo snijega. Jedva čekam buretinu! Jest da sam jučer ordinirala po balkonu i spremala se „sutra ću popit kavu na balkonu“ i pregledavala onih par važića s rožicama koji glume vrt. I prebirala po granama ružmarina. To me uvijek vraća u Prvu dragu, u neke bezbrižnije dane i priče. Ah, ti mirisi djetinjstva i mladosti! Da, da, sve su to znakovi krize srednjih godina (hi-hi!) A stil uređenja mog balkona! U potpunosti eklektičan! To je isto jedna od češćih upotrijebljevanica (a, kako sam se samo sjetila u ovo rano subotnje jutro sklepati neku takvu?! Morat ću je zaštititi da je ne bi netko „posudio“ bez naknade.) Hm… eklektika i eklektičan. Jedna od riječi kojima se nabacuju u zadnje (mogu slobodno reći i ne samo u zadnje već u zadnje poduže) vrijeme nemilice. Gdje treba i ne treba. Stil pisanja, razmišljanja, slikanja, uređenja unutarnjih prostora, da ne kažem stanova, vanjskih prostora, da ne kažem vrtova, kad ne znaju što reći i napisati kažu – eklektičan. Cijeli svijet je eklektičan! Kako to dobro zvuči. Nije li to samo ljepša  riječ za zbrčkan ili usudila bih se reći – bez stila ili počešće i – kaotičan!? Kao i čitav život i sve ovo oko nas. Ma kako se zvalo. Kažu i da je danas Dan slobode medija ili nešto takvo.

A – ha! Šit. Ostala sam bez tableta za mašinu, tj. suđericu. J….te, sva sam eklektična u zadnje vrijeme!

Drugarski pozdrav! I s osobitim štovanjem lijepi pozdrav svima!

Saturday, May 03, 2014 6:33:34 AM