Slika prva – O meni

01. april 1966.

Senj, Prva draga… More. Bura. Puno mora… I sunca. I ljubavi…

Svi su me moji učili… i baba i dede i tetka i tetak i tata i mama i svi moji… da su svi ljudi jednaki. I da nije važno ‘ko kol’ko ima u ‘žepu , što radi, koje je boje, u što vjeruje ili ne vjeruje, jel’ muško il’ žensko ili nešto treće, odakle je i kako se zove… i da svakom stvorenju treba pružit’ ruku, svakom dat’ kruha kad je gladan, vode kad je žedan, lijepu riječ kad mu je teško.

Kako su govorili, tako su i živjeli!

“Digni papir s poda… nema veze ‘ko ga je bacio. Sve je to naše.
Čije naše? Naše, od svih ljudi ovoga svita.
Svi moraju čuvat i more i plaže i šumu. I svima će nam bit uvik lipo!”
k’o da i dan danas čujem i Goru i babu i tetku.

I miris bure. I miris drva. I miris kruha. I miris kave. I ružmarin.
I trešnje, i mendule, i armulini, i smokve. I šmrika za novu godinu.
Toliko toga…

Do sedmog razreda sam živjela u uvjerenju da su svi ljudi dobri…
a onda sam polako počela otvarati oči…

A onda sam s godinama počela sve češće i zatvarati oči, i zatvarati uši.

I držati se samo dobrih ljudi.

Život je lijep!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika druga – Stari

Stari

Šipak…

Loza. Ćupter.
Kenjac.
Nogomet.
Plećka. Duvan.
Demet duvana.

Kofer…

Filmovi. Slike.
Puno slika.
More.
Bijela. Brod.
Utorak. Srijeda.
Zubaci.
Ringišpil.
Palačinke.

Škarpina…

Daj Bosanca!
Tenis. Zemlja.
Crvena.
Karanfili. Voćke.

Odo’ ja!

(24/01/1935-12/03/2012)