Ka\u017ee meni moja sis neki dan (o zar i ona to \u010dita?!)da su sve pri\u010de napisane na neparan datum… ?… Vidi, stvarno! Nisam ni i\u0161la za tim, valjda se slu\u010dajno poklopilo. U stvari, uvijek sam nekako vi\u0161e voljela neparne brojeve. (\u0160to pri\u010da\u0161, kako se brojevi mogu voljeti?!?) \u010cudno, zar ne? Jeste li kad razmi\u0161ljali o tome?… Nema veze. (Alo, Tanja, vrati se, opet skre\u0107e\u0161 u neke svoje!) Uglavnom, evo jedna i na parni datum. Mislim da je danas drugi. Naravno, ako je zavr\u0161im danas.<\/p>\n
Evo prolje\u0107a. Jo\u0161 se vidi snijeg na U\u010dki, skoro do mora, ali osjeti se u zraku prolje\u0107e. U\u010dka mi je jutros k\u2019o sa one slike. (Fuji, jel\u2019to ta? Moram provjerit poslije na internetu.) Vjerojatno koju tisu\u0107u metara ni\u017ee, al\u2019 ba\u0161 me jutros podsje\u0107a na tu sliku. Vedro, spojeno plavo more i \u010disto nebo, a u daljini U\u010dka. I sve onako plavi\u010dasto. U izmaglici. Vidi, i Mjesec. (Jel\u2019 se to pi\u0161e velikim slovom?) K\u2019o da nije pravo. O, bo\u017ee, kako lijepo jutro!<\/p>\n
A za\u0161to Frodo? Pa \u0160emso (mislim na glumca Enisa Be\u0161lagi\u0107a, u jednoj seriji je bio \u0160emso) me ju\u010der u razgovoru za Novi list sjetio opet na pri\u010du o Prstenovoj dru\u017eini. Ka\u017ee on da sebe svrstava u kategoriju koju naziva Frodovom skupinom. “Jest da nas je malo, ali to je ta kategorija,” ka\u017ee on. Ma, \u0160emso, ima te dru\u017eine i vi\u0161e, samo su tihi, – pri\u0161apnem ja njemu, onako u sebi. Ma, zna on to, vidim mu u pogledu.<\/p>\n
Ne vole njega djeca bez veze. Znaju oni. Sje\u0107am se jednog na\u0161eg davnog godi\u0161njeg, negdje 2006., mo\u017eda 2007., nisam vi\u0161e ni ja sigurna, mo\u017eda i prije. Krenuli mi na jug. A joj, kad je to bilo. Uglavnom, do\u0161li mi onda i do Neuma, i one granice i prolazimo mi tih par minuta kroz BIH, a djeca odu\u0161evljena. \u2013 Jesmo mi sad u Bosni! \u2013 A-ha, da to je Bosna i Hercegovina. \u2013 A, mama, jel\u2019 tu \u0160emso \u017eivi? E, a \u2018o\u0107emo mi njega onda vidit? \u2013 A \u0161to smo ve\u0107 oti\u0161li iz Bosne? Mo\u017eda \u0107e on biti tu kad se budemo vra\u0107ali?<\/p>\n
Ne, nismo ga sreli. U Dubrovniku smo vidjeli neke “va\u017ene” na\u0161e face. Mislim da je bio negdje 15. kolovoz. Sve creme de la creme, al\u2019 \u2018ko mari kad nema \u0160emse. U povratku, odu\u0161evljeni svi Dubrovnikom, ipak smo stali malo i u Neumu. Market na granici. I kupili DVD sa \u0160emsom, nek\u2019 se na\u0111e. \u2018o\u0107e dijete \u0160emsu pa da imamo za doma.<\/p>\n
A joj, kad se sjetim kako smo oti\u0161li na taj put. Onako iznenada. U petak smo mislili da ne\u0107emo nigdje putovati to ljeto. Ima se, nema se, \u0161to \u0107e biti, \u0161to ne\u0107e biti. U subotu popodne se dijete uhvatilo interneta. Klek? Gdje je to? Vidi fora. A blizu je i Dubrovnik. Smje\u0161taj o.k. Bonaca. Ima mjesta? Zovi brzo. Akontacija, subota, nedjelja, nije problem, internet bankarstvo, uplata, dogovoreno, rije\u0161eno. I evo nas druge subote na toplom jugu. Mali crveni punto, mi, dvoje djece, dva bicikla, hrpa velikih ru\u010dnika za more i hrpa stvari koje \u0107e mo\u017eda trebati. (Naravno, kako to uvijek biva, nisu trebale.) E da, morali smo uzeti i gitaru. Ne\u0107e mali na godi\u0161nji bez gitare. Ili on i gitara ili ne ide. Ajde, mo\u017ee i gitara. A pas? A ne, psa nemamo. Ma, sna\u0161li bi se mi i njim… I put pod noge, tj. gume. Ba\u0161 je bilo super. I danas kad pri\u010damo o tome (znam da su mnogi od vas \u010duli tu pri\u010du ve\u0107 sto puta) valjamo se od smjeha. E da, dogovor je bio da kre\u0107emo oko \u0161est ujutro. Sve spremno za put. A onda… oko pola no\u0107i smo se svi probudili. Nismo mogli spavati i \u0161to \u0107emo, oko jedan po no\u0107i mi krenuli, \u2018ko \u0107e jo\u0161 i jutro \u010dekat!…<\/p>\n
A joj! Toliko se toga dogodilo od onda. Sve se \u010dini tako daleko. Mo\u017eda je to bio i zadnji na\u0161 ba\u0161 onako bezbri\u017eni godi\u0161nji.<\/p>\n
I \u0161to Enis ka\u017ee: “Vrijednosti su se promijenile totalno, ali mi smo krivci jer na to pristajemo.” Imagine …