O, stvarno bi bilo vrijeme da iza\u0111em iz ilegale!<\/p>\n
Evo, pro\u0161lo je ve\u0107 sedam mjeseci. Zar? Sedam, za\u0161to sedam, od \u010dega sedam!?<\/p>\n
Ooo, tad je po\u010dela jo\u0161 jedna pri\u010da o nezaposlenima. I jo\u0161 i sada kad razmi\u0161ljam o tim danima (a nisu bili oni dani u mjesecu) sve je nekako u magli.<\/p>\n
Kao da se sve to de\u0161avalo nekom drugom. Kao da sam to sve samo gledala negdje iz prikrajka. Kao da to nisam bila ja. Ili sam se mo\u017eda tek onda vratila svom pravom ja? Onda, kad sam otvorila vrata i iza\u0161la iz te zgrade (i postala jo\u0161 jedan broj na birou), ba\u0161 tog vru\u0107eg ponedjeljka, kao da me ne\u0161to taknulo po ramenu. Da\u0161ak vjetra? A nije ga bilo. Ne znam. Uhhh… Po\u010dela sam disati! Sve \u0107e biti u redu – ne\u0161to mi je reklo. Bacila sam stare cipele u kontejner (one cipele \u0161to su godinama stajale u ladici, u uredu, za rezervu, kad me smo\u010di ki\u0161a). Ionako mi vi\u0161e ne\u0107e trebati. I… ajmo dalje!<\/p>\n
O! Tempirana bomba. Namjesti\u0161 ujutro smile na lice. I dr\u017ei se to tu i tamo. Nekad samo do podne, nekad do tri, a bogme nekad i cijeli dan. Danima i godinama. Sa smje\u0161kom. Slu\u0161ati tu\u0111e pri\u010de, \u017eivjeti tu\u0111e \u017eivote. Nekad bih malo i pukla. (“Puka sam, \u0161to \u0107e\u0161!?”) I sve s onom \u0161ugavom misli – treba \u010duvati posao, kakav takav, ali posao, imamo posao (sje\u0107ate se one – Imamo Hrvatsku?!), nema veze pro\u0107i \u0107e, glavno da je dobra pla\u0107a, glavno da je pla\u0107a sigurna, a nema veze, mo\u017ee se raditi i bez pla\u0107e, valjda \u0107e ne\u0161to dati, pre\u017eivjet \u0107emo mi i to, treba pla\u0107ati ra\u010dune, krediti, nema veze \u0161to se radi, \u0161to \u2018o\u0107e ovaj, ludilo, destrukcija… Ko crv u trapuli na dnu mora. Koliko ljudske gluposti na jednom mjestu, koliko tu\u017enih pri\u010da na jednom mjestu, koliko bezobrazluka i bezumlja. Jadno, jadno, mizerija… I jo\u0161 jedna firma “\u0161aptom pade”.<\/p>\n
A bilo nas je puno i stvarno smo bili dobri. Bili… Ljudi kao aveti. Samo pitanja, pitanja, slijeganja ramenima, iz dana u dan.<\/p>\n
“Niko mi ne\u0107e ovi dan pokvarit!”<\/p>\n
BUM!!!! I onda ti\u0161ina. Toliko ti\u0161ine nakon svih godina. Toliko mira. Da, to je to! Mir, treba mi samo mir. Toliko pitanja, toliko pri\u010de, a za\u0161to, a za koga? Evo me, tu sam. Idemo dalje. Vidi koliko sunca, vidi more, \u010duje\u0161… djeca se smiju…. a ne ne\u0107e mene niko gazit! Idem kupit neke novine, knjigu.<\/p>\n
Da… to me uvijek izvla\u010dilo u one crne dane.<\/p>\n
Zlatan Ibrahimovi\u0107!<\/p>\n
mhm… dobar! Mo\u017ee ovo? Pedeset kuna. Hvala, dovi\u0111enja…<\/p>\n
I uronim u njegovu pri\u010du usred te svoje (usrane) pri\u010de. I da mi snagu. Nemam ja ni\u0161ta s njim. U… kako dobre tetova\u017ee i “lepo telo”… a opet imam ne\u0161to s njim. Taj vjetar \u0161to ljude tjera naprijed. On to ima, stvarno ga ima. Gledam ga ve\u0107 godinama kako ra\u0161iri krila kad igra. Malo leti iznad tla. Imam ja svoju teoriju o vilenjacima (o tome u nekoj drugoj pri\u010di). Sve ne\u0161to svoje i ni\u2019ko mu ni\u0161ta ne mo\u017ee!<\/p>\n
To turn over a new leaf!<\/p>\n
Bile su to neke od prvih rije\u010di moje drage u\u010diteljice engleskog jezika. Mo\u017eda nije bila ni svjesna koliko mi je dala snage.<\/p>\n
\u017divjeli svi dobri u\u010ditelji ovoga svijeta!<\/p>\n
Ajmo na more! Idemo do Mo\u0161\u0107eni\u010dke!? I moje zlato. Moje najve\u0107e blago. Tu kraj mene. I uz mene. Uvijek.<\/p>\n
Baja, sretan Ti ro\u0111endan!<\/p>\n
19\/02\/2013<\/p>\n
p.s.<\/p>\n
E, samo jo\u0161 ovo… bit \u0107e prostora i za va\u0161e komentare, ako ih bude, naravno. Samo \u010dekam da mi se majstor malo razradi i “izna\u0111e tehni\u010dko rje\u0161enje”. A do tada, ostavljam mail. I da … nisam na fejsu, ni na twiteru, ne\u0107ete mi mo\u0107i pisati tamo… Svi koji me barem malo poznaju – znaju da ne volim ba\u0161 ni mobitel. A ni auti mi ba\u0161 nisu ne\u0161to mili. A, \u0161to \u0107ete, mo\u017eda sam bila Aboridjin u pro\u0161lom \u017eivotu.