Ho\u0107u li o tome ili ne\u0107u? Nedjelja, Patrik i sve to…Ma, moram. Dr\u017ei me jo\u0161 otkad se Milanovi\u0107 \u02ddvadio\u201c na onu \u017eenu iz ra\u010dunovodstva da je imala infarkt ili zahvat kad su zakasnili s predajom godi\u0161njeg. Nisam uspjela sku\u017eiti iz njihovih izjava ni \u0161to bi` \u017eeni niti kada, da li dva tjedna ili dva mjeseca prije roka, nije ni va\u017eno, ali kao on nije ni\u0161ta znao. Pazi, molim te, nije znao da treba predati GODI\u0160NJI izvje\u0161taj, a ona, tj. ra\u010dun o’vodja se (eto gre\u0161ke!) razboli u krivo vrijeme, a htjela je napraviti sve uredno pa nije stigla u petak nego je predala tek u ponedjeljak, ispalio on i pre\u017eivio. I on \u0107e onda primjerom pokazati kako se treba pona\u0161ati! Upsi\u0107! I jo\u0161 se \u201ehvale\u02dd kako im u ra\u010dunovodstvu rade samo dvije-tri osobe. Pa da, ne smije \u017eena biti ni bolesna nego kad je dobar termin. Trebala je biti bolesna nakon \u0161to preda izvje\u0161taj. Ali avaj! Onda bi trebalo napraviti pla\u0107e, pa predati pla\u0107e i sve one izvje\u0161taje uz pla\u0107e. A onda? A jok! Onda treba napraviti izvje\u0161taje za pro\u0161li mjesec i predati ih kojekuda. A mo\u017eda treba dobiti i kakav krediti\u0107? A treba i te statistike predati (napokon ukinu\u0161e te tromjese\u010dne!) jer statistika je jako va\u017ena stvar jer – moramo u Europu. A trebalo bi malo platiti i ra\u010dune. A \u0161to, a koliko… rokovi, rokovi, prolaze dani, mjese\u010dnice, tromjese\u010dnice, godi\u0161njice… (Zar sam i od njih mogla o\u010dekivati ne\u0161to drugo, a tako sam to \u017eeljela pa su me valjda zato jo\u0161 vi\u0161e razo\u010darali.) Pona\u0161aju se isto kao i ve\u0107ina vlasnika tzv. trgova\u010dkih dru\u0161tava (i robovlasnika). Bila sam u tim ra\u010dun o’vodstvenim vodama (da li \u0107u opet biti \u2013 tko zna) i ovo je prvi put nakon valjda dvadeset godina da \u0107u prva tri, a mo\u017eda i \u010detiri mjeseca u godini provesti donekle mirno (ako tu i tamo zaboravim doga\u0111aje iz pro\u0161lih vremena \u0161to se stvarno jako trudim, al’ do\u0111u sami, dal’ bi to mogao biti lagani ptsp?). I opet se potvr\u0111uje ona \u2013 nije svako zlo za zlo. A ra\u010dun o’ vo\u0111e? Oni, ili da budemo precizniji, uglavnom su to one, su svuda \u010dini se tek nu\u017eno zlo i teret i samo tro\u0161ak i ni\u010demu ne slu\u017ee i nitko ih ne slu\u0161a, i stalno ne\u0161to pitaju i zapitkuju i tra\u017ee ra\u010dune i ugovore i potvrde i stalno im se ne\u0161to treba obja\u0161njavati i stalno ne\u0161to kontroliraju i stalno ti njihovi rokovi….prvi je peti je petnaesti je i dvadeseti i trideseti i tridesetprvi. (Jeste li predali GFI da mo\u017eete u miru farbati jaja?)<\/p>\n
Ljudi vole \u010duti samo lijepe stvari. Ubijte glasnika i rije\u0161en problem! A brojevi su nemilosrdni. I stvarnost izgubi onu ru\u017ei\u010dastu koprenu kojom je pokrivaju svojim pri\u010dama i onaj sjaj se izgubi u brojevima. A sve se tako lijepo poslo\u017ei. I to knjigovodstvo, to je sve tako savr\u0161eno zami\u0161ljeno, ali (opet gre\u0161ka!) govori istinu. A istinu danas zboriti \u2013 a to se ba\u0161 ne nosi danas! Nosi se…<\/p>\n
A po\u010dela sam slu\u010dajno (da li?) s tim ra\u010dunovodstvom. Pametni ljudi bje\u017ee od toga, a oni koji to rade? Duga je to pri\u010da. \u010cudan je taj svijet, usisa vas kao neki vrtlog i ne mo\u017eete se izvu\u0107i, a nekad mo\u017eda i ne \u017eelite, svjesno ili podsvjesno. I imate onaj lagano bolesni nagon u sebi da sve stvari moraju biti uredno poslo\u017eene, svaki papiri\u0107 na mjestu, sve u ravnote\u017ei, nema veze dobitak, gubitak, ali sve je uredno poslo\u017eeno, sve kockice. Niti jedna ne iska\u010de. E da.<\/p>\n
Poodavno sam imala neku ideju, koju, poga\u0111ate, nisam nikad realizirala, da \u0107u ja pisati dnevnik mladog ra\u010dunovo\u0111e. Ah, da, tako se to trebalo zvati, i planirala sam to slati gospodinu Brkani\u0107u (sve knjigovo\u0111e i ra\u010dunovo\u0111e i poneki iz neke druge pri\u010de pod ovim na\u0161im nebom \u0107e znati o kome pri\u010dam) jer u ono vrijeme nisu jo\u0161 postojali blogovi i kolumne, a o fejsovima i lajkovima da i ne govorim. I da, onda sam se jo\u0161 divila ljudima iz rrif-a kako pi\u0161u ba\u0161 o temama koje ba\u0161 taj mjesec ba\u0161 nas zanimaju. Ah, kako sam bila mlada i naivna. Valjda je trebalo malo iza\u0107i iz tog vrtloga da bih po\u010dela… pisati! I disati. A volim ja raditi s brojevima, moram priznati. Ostalo mi to jo\u0161 iz \u0161kole. Ma, \u010dovjek se rodi s tim. Ta razmi\u0161ljanja o brojevima. Da se razumijemo, ne pri\u010dam o novcu, kunama i kako se to sve ne zove, ne ka\u017eem da to danas nije va\u017eno, ali to je ne\u0161to drugo, to su ljudi izmislili. I sve to mo\u017ee nestati u tren. Tamo negdje ne\u0161to krivo zakucka ili zapucka i sve se to raspadne. Tr\u017ei\u0161ta, burze, banke, kamate, zlato, sve je to tako krhko i tanano napuhano i tobo\u017ee. Ali taj svijet brojeva, zavrti vam se od svega toga!<\/p>\n
A jeste li gledali Iskupljenje u Shawshanku (eng.\u00a0The Shawshank Redemption<\/i>)?