K’o nova sam! Od neki dan. Da, po\u010dela sam raditi ovog ponedjeljka, mislim ono, radno vrijeme i to. Ne, ne vi\u0161e ovo po doma. Tehni\u010dki ve\u0107 preuzeo kuha\u010du! Znala sam ja da to s fejsanjem i lajkanjem ne mo\u017ee kod mene samo tako pro\u0107’. Taman sam se po\u010dela zanositi komunikacijom s vanjskim svijetom i prepu\u0161tati se svim svojim \u010dulima silnim \u010dudima virtualnog op\u0107enja kad eto ti … opet se moram u\u0161tekat. A \u0161to \u0107e\u0161, ponuda i nije neka na tom na\u0161em tr\u017ei\u0161tu rada, tu sam di sam, iskustvo, godine i sve to i \u0161to bude bit \u0107e. Ra\u010dune mora\u0161 pla\u0107at, a za to ti treba novac i to ti je sva filozofija. I nema se tu \u0161to pametovat. Ni\u0161ta, morat’ \u0107u vodit’ paralelni \u017eivot, ionako smo svi mi vi\u0161e-manje podvojene li\u010dnosti.<\/p>\n
Uglavnom, sad sve ispo\u010detka. \u201ePoslin svega \u0161to je bilo\u201c… osje\u0107am se opet k’o mulica od dvadesetine\u0161to (ne ba\u0161 u pozitivnom smislu, da se razumijemo), trk, smje\u0161ak, treptaj okicama, i tipkaj, tipkaj, knji\u017ei, tipkaj, tipkaj, knji\u017ei, tipkaj, tipkaj, knji\u017ei, tipkaj, tipkaj, knji\u017ei… e, da, \u017eivot je pun iznena\u0111enja, nikad ne zna\u0161 kad \u0107e te do\u010dekat. A, i to prolje\u0107e, ‘o\u0107e li vi\u0161e ove godine. Dan je du\u017ei, tje\u0161im se. A drugi tjedan \u0107e opet biti no\u0107 u sedam ujutro jer opet \u0107e nam uzet’ taj sat da nam ga kao vrate tamo negdje u desetom mjesecu. Samo prigovaram! A ovo je bilo, unato\u010d i usprkos svemu, tako lijepo razdoblje. Svakome bih ga preporu\u010dila (naravno, idealno bi bilo uz pristojunu renticu) jer tek onda imate vremena biti napokon sami sa sobom i(ili) s kim god \u017eelite ako ba\u0161 \u017eelite. A sve \u0161to je lijepo kratko traje, tako je to. Eto, ja se odrekla biroja pa vi vidite!<\/p>\n
Bome sam se i nadavala intervjua. A ka\u017eu u ovim savjetima za tra\u017eenje posla da je uspjeh kad te pozovu na razgovor, a jo\u0161 ako nakon testiranja u\u0111e\u0161 u u\u017ei izbor…eeee…. Slike jo\u0161 nisam dijelila, al’ kako se malo odu\u017eilo to \u201ebesposli\u010darenje\u201c (pa se \u010dovjek malo i zabrine) po\u010dela sam razmi\u0161ljati i o toj varijanti, al’ eto bolje za sve da do toga nije do\u0161lo. A i upoznala sam mnogo novog svijeta. I ugodnog i manje ugodnog. I priznajem, nisam ni znala da je tako \u017eivahno i raznoliko u ovom na\u0161em kraju…<\/p>\n
E da, kad sam ve\u0107 kod tog, mislim na\u0161eg kraja. Do\u0161la sam do zaklju\u010dka da je \u017eivjeti u Rijeci jo\u0161 uvijek jako lijepo i da ljudi ne vole odlaziti. Otkud sad to? Pa neki dan je u novinama iza\u0161la plahta s onim silnim nazovi kandidatima za \u010dlanove europskog parlamenta i ja, ne budi lijena (ili je to opsesivnokompulzivni \u0161to ve\u0107 ono), i\u0161la vidjeti koliko ih je iz Rijeke. Ako sam dobro gledala, mislim da ih je ba\u0161 iz Rijeke bilo svega 4-5, me\u0111u njima jedan poznati doktor, ona gusarica i… ne sje\u0107am se drugih. I, \u0161to biste vi drugo zaklju\u010dili nego da se (gotovo) nikome ba\u0161 ne ide iz te na\u0161e Rijeke u sve to ili ? Forza Fiume!