{"id":366,"date":"2013-11-11T12:45:56","date_gmt":"2013-11-11T11:45:56","guid":{"rendered":"http:\/\/dragoslavpuvaca.com\/?p=366"},"modified":"2014-02-01T16:22:44","modified_gmt":"2014-02-01T15:22:44","slug":"dva-se-draga-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tanjinpaprenjak.com\/index.php\/2013\/11\/11\/dva-se-draga-3\/","title":{"rendered":"Dva se draga"},"content":{"rendered":"

\"safe_image-300x156\"<\/a>\u0160altam ja tako po internetu, malo fado, malo sevdah, odo’ ja opet mislima daleko… a ono… zagrmi … skoro mi odletio ovaj laptop kako sam se trznula. Ubio bi me ovaj moj haker. Eno ga, \u010duje se, medo ve\u0107 spava. Cijeli dan \u010dek’o tekmu i do\u010dek’o prekid. (a ja do\u010dekala laptop, na miru!) Kol’ko je ki\u0161e palo ove dane, a ve\u010deras pogotovo. Dobro da nije oti\u0161’o na Kantridu. Morala bi’ ga i\u0107’ lovit mre\u017eom da ga do’vatim s terena (il’ s bazena?). Fokica moja! Baca se po krevetu. Dupini\u0107 moj! Armada moja! Rokenrola!<\/p>\n

Vani dere bura. Na krovu rok\u0107e onim antenama i ostacima raznih nazovi majstora. Sve lupka, tucka, a bogme malo se i trese. Kako su i najavili. A ja? Ja vam uvijek budem nekako uzbu\u0111ena kad je ovakvo vrijeme – nevrijeme. K’o da neka struja u\u0111e u mene. K’o Conan. Jest da mi dva dana prije vrti u nogama, al’ onda kad nagrne buretina… pa ovako ki\u0161a tu\u010de sa svih strana. I nabija po prozorima i zavr\u0107e. E da je sad opalit jednu \u0161etnjicu. Ma, idem malo na balkon vidit \u0161to ima… Uuuuu… Nema tog fitnesa ni masa\u017ee koji te mo\u017ee tako dobro strest i protrest i i\u0161ibat i izmasirat k’o kad te bura ki\u0161om i\u0161iba… neprocjenjivo! Opet sijeva. Sto mu gromova Ontaria, ne, ne, sto mu gromova… vukova Ontaria… ili, ma kako je ono bilo. Koji je to ono bio! Zagor, Veliki Blek, Stena… il’ su bili dabrovi Ontaria? A ‘bem ti. Sad \u0107u ga probudit. Da prestane hrkat… i da se ne mu\u010dim. Ni\u010deg se ne mogu sjetit od prve. Kako se to ono zove? Ma, ne mogu se ni toga sjetit. Idem okrenut na Radio sovu… i tamo malo rokaju… e, da… vi\u0161e pri\u010daju u zadnje vrijeme… malo na Pulu… okej je.<\/p>\n

Eto, jo\u0161 malo pa gotova nedjelja. Kad prije? Malo du\u017ee pije\u0161 kavicu ujutro, lista\u0161 novine. Pa treba ne\u0161to i kupit. Pa treba ne\u0161to i oprat. I skuhat. U zadnje vrijeme nedjeljom kuham uz \u201eOko svijeta u 60 minuta\u201c, mislim da se tako zove. Priznat \u0107u, ponekad tako dok to slu\u0161am, malo odlutam pa tako i ru\u010dak ode u nekom drugom smjeru. Pa ono \u0161to je trebalo biti lagana mediteranska kuhinja postano malo ja\u010de za\u010dinjeno, kako me ve\u0107 odnese ili, bolje re\u010deno, kamo me ve\u0107 odnese. Odlutam skroz, i pro\u0111e taj sat u trenu ako je izbor muzi\u010dkog urednika dobar. A rijetko nije dobar. World music. Velik je taj svijet, a i dobre je muzike na pretek. I u trenu iz Bosne ode\u0161 u Portugal. Pa Cuba. Pa malo u Francusku. Indija. Ne zna\u0161 \u0161to je bolje. Samo treba malo posegnuti i dobro poslo\u017eiti. I to stvarno ne bi trebao biti neki problem. A toliko dobrih starih (i novih, da se razumijemo) stvari ima. I zato volim slu\u0161ati radio. I zato se i u\u017easavam ljudi koji rade kao takozvani muzi\u010dki urednici, a godinama guraju i turaju istu muziku, istim redom, svaki ponedjeljak, svaki petak isto. Ve\u0107 zna\u0161 kad ga najave \u0161to \u0107e biti…. i onda, za dobro jutro. Malo sa\u010dekam, mo\u017eda \u0107u se prevariti ovaj put \u2013 pomislim – (doga\u0111a se to pre\u010desto na Radio Rijeci), i onda… okre\u0107em stanicu. A \u0161to bi drugo \u2013 ne dam da mi pokvare jutro i dan… znam, znam, o ukusima ne vrijedi raspravljati…<\/p>\n

A jutros su razgovarali na hrt2 s Julijanom Matanovi\u0107. I nisam stigla poslu\u0161ati cijelu emisiju. Probala sam na\u0107i na onom… opet se ne mogu sjetiti kako se to ono zove, ali nemaju od ove nedjelje. Mo\u017eda bude naknadno na internetu… tako lijepo pi\u0161e, mislim Julijana. Osvojila me na prvu jo\u0161 prije dosta godina. Svojom pri\u010dom i… Tako lijepim jezikom, pitko, k’o da se pusti\u0161 da te neka rijeka lagano nosi… tako te oma\u0111ija i tamo si… ba\u0161 tamo na tom mjestu, s tim ljudima… stvarno zna. Znam, znam, to joj je posao… ali ima mnogih kojim je to posao, ali ne znaju tako… i ve\u0107 \u010dovjek zaboravi kako je lijep taj na\u0161 jezik (u \u0161to li ga pretvori\u0161e zadnjih godina?!), a onda te tako neke Julijane i Jergovi\u0107i prenu iz toga i uvjere da ima jo\u0161… da se jo\u0161 uvijek misli mogu izre\u0107i na neki poseban na\u010din. I onda te lagano dirnu. I onda te danima to dr\u017ei. I opet se potvrdi ona… jednostavni i tako normalni… a tako posebni. To je to!<\/p>\n

I znate \u0161to jo\u0161 volim slu\u0161ati? Kad sultan Sulejman (bez smijeha, molim!), mislim, ne on, sultan, nego glumac Halit Ergenc recitira. Koji glas, koje boje… ne znam turski, \u010desto niti ne \u010ditam prijevod, ali mislim da bih ga mogla slu\u0161ati satima… odoh ja opet u neke \u010dudne vode…<\/p>\n

A naslov ove moje, da li je presmjelo da je tako nazovem, pri\u010de… to vam je iz jedne sevdalinke. Dr\u017ei me i to zadnje vrijeme (a \u0161to mene ne dr\u017ei). Jo\u0161 sam gledala i onaj dokumentarac o sevdahu neki dan na tv pa me jo\u0161 vi\u0161e dr\u017ei. A i ina\u010de sam laka na bluz, fado… ko \u0107e ga znat. Malo me to povu\u010de…ili geni mo\u017eda… ili je to da pobjegnem iz ove na\u0161e mo\u010dvaruge od dnevnih i tjednih bolesnih vijesti?<\/p>\n

…za i protiv. Slu\u0161am i \u010ditam. I ne vjerujem. Ne vjerujem da se to doga\u0111a ovdje i sada. I kako je to mogu\u0107e?<\/p>\n

I tko se to osje\u0107a tako velikim i pozvanim da odre\u0111uje tko \u0107e s kim \u017eivjeti i kako \u0107e \u017eivjeti i tko \u0107e koga voljeti… i \u0161to je slijede\u0107e? Palit \u0107e knjige (ako ve\u0107 nisu), razbijati izloge (ako ve\u0107 nisu), a i tukli bi, jel’ da? (ako i to ve\u0107 nisu). Tanka je linija, zar ne?<\/p>\n

\u201e’\u0111e \u0107e im du\u0161a?\u201c (ako je imaju?)<\/p>\n

00:45