{"id":368,"date":"2013-12-04T03:05:56","date_gmt":"2013-12-04T02:05:56","guid":{"rendered":"http:\/\/dragoslavpuvaca.com\/?p=368"},"modified":"2014-02-01T16:20:44","modified_gmt":"2014-02-01T15:20:44","slug":"ministre-eeeej-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tanjinpaprenjak.com\/index.php\/2013\/12\/04\/ministre-eeeej-3\/","title":{"rendered":"Ministre, eeeej"},"content":{"rendered":"

\"vlak<\/a>Opet mi do\u0161lo da pi\u0161em. U stvari, dolazi mi stalno da pi\u0161em, ali ako odmah ne sjednem odeeeeee…. stavila sam naslov od tri metra i onda ga pobrisala nekoliko puta jer bi cijela ova pri\u010da mogla stati u taj naslov, a to stvarno nema smisla. Pogledala sam neki film sa Sandrom Bullock. Nasmijala me, opet, i rasplakala, opet, i ostavila me da razmi\u0161ljam (a za\u0161to \u017eeli\u0161 biti normalna?-, pametno ka\u017eu u jednoj sceni filma) Jo\u0161 jedna pri\u010da o onima koji se ne uklapaju u kalupe \u201enormalnog\u201c. Opet. I nisam se odmah digla kad je zavr\u0161io film. I uleti\u0161e neke kasne vijesti. (priznajem, trudim se ne gledati ih, samo me iznerviraju). Opet su zagrebali po u\u010diteljima. Nema se za prijevoz ljudima. Pa da, \u0161to \u0107e njima prijevoz. Kako je krenulo, ne\u0107e nam vi\u0161e trebati ni \u0161kole, a \u0161to \u0107e nam onda u\u010ditelji… Eto, i to bi bila jedna od mnogih stvari na koje se pametno mogao utro\u0161iti onaj silni novac koji je oti\u0161ao na ovaj glupi, da ne mo\u017ee biti gluplji, referendum. A o \u010demu bi se onda ve\u0107 pola godine pisalo i pri\u010dalo… e da, pameti nikad dosta.<\/p>\n

Sjetila sam se nekog intervjua s jednim biv\u0161im nogometa\u0161em (moj tehni\u010dki \u0107e sigurno znati kako se zove, ne mogu se sad sjetiti). \u010covjek, jo\u0161 uvijek mlad, se okrenuo nakon nogometa knjigama… uglavnom, da skratim. Otprilike, rekao je on… u onom ljudskom smislu vi\u0161e vrijedi jedan sat lije\u010dnika i u\u010ditelja nego nogometa\u0161a… e da, jo\u0161 jedan od onih koji ima potrebu da popravlja svijet. Ivan Ergi\u0107, ‘ko \u0107e \u010dekat jutro. Na\u0161la sam ga na internetu.(A i taj internet, sve na\u0111e\u0161, sjeti\u0161 se neke sitnice i ne mora\u0161 vi\u0161e danima razbijat glavu, lupka\u0161 dok ne izlupka\u0161 ono \u0161to tra\u017ei\u0161, uz put, ili usput, naleti\u0161 na jo\u0161 sto stvari koje te odvuku tko zna gdje.) Sad sam izgubila nit i oti\u0161la u neke sasvim druge vode od onih o kojima sam namjeravala. I znam da je nogomet jako va\u017ena stvar, i jako mi se svi\u0111a ovo \u0161to se de\u0161ava s Rijekom i sve tako, i nek se ne uvrijede svi oni ljudi koji po\u0161teno zara\u0111uju svoj nogometni kruh, i hvala Mi\u0161kovi\u0107u i Keku i cijeloj ekipi, mnogim Rije\u010danima su vratili osmjeh na lice, ali…<\/p>\n

Da se vratim ja u\u010diteljima. Sigurno i vi imate neke svoje drage i manje drage u\u010ditelje i uspomene vezane na njih. Danas, kad skoro kao pedesetogodi\u0161njakinja, dobro, nije jo\u0161, ali sve su bli\u017ee, kad vrtim malo film, te\u0161ko se mogu sjetiti ikoga tko radi s toliko \u017eara i truda i tko ula\u017ee toliko energije u svoj posao, kao u\u010ditelji. I tu bi se moglo preslikati onu (\u010desto ju se koristi kad se pri\u010da o lije\u010dnicima) da to nije posao \u2013 to je poziv. I stvarno mislim da se mogu pohvaliti da sam imala divne u\u010ditelje. (ili se spominjem samo tih dobrih u\u010ditelja?). I, kad opet malo vrtim film kroz svoje \u0161kolovanje… taj njihov \u017ear je spla\u0161njavao kako sam prelazila u vi\u0161e \u0161kole. Da li je to tako jer sam ja bila sve starija i druk\u010dije gledala na sve to? Ali, kao da su se u\u010ditelji u osnovnoj \u0161koli puno vi\u0161e trudili. A onda u srednjoj sve manje. Sjetim se profesorice matematike iz pedago\u0161ke, kojoj bi, \u010dim bi zazvonilo za kraj sata, ostao na vratima samo komadi\u0107 crne kute. Bila je br\u017ea od nas u startu za izlazak iz razreda (priznajem, nije mi to tada smetalo). Rijetki su bili \u017eeljni preno\u0161enja znanja s puno \u017eara na nas pubertetlije. A na fakultetu se to sve odra\u0111ivalo onako \u2013 reda radi, samo da se obavi. Kod rijetkih profesora se dala naslutiti ona iskra u oku. Ili, mo\u017eda su je i oni nekad davno imali pa su je izgubili negdje po putu kroz \u017eivot…<\/p>\n

\u010cesto se sjetim svog razrednika iz osnovne \u0161kole (O.\u0160. S.S. Kranj\u010devi\u0107, Senj). Matemati\u010dar. Tu\u017ene, lijepe plave o\u010di. Slovio je za strah i trepet u na\u0161oj osnovnoj. Sjetim se kako smo sa strahopo\u0161tovanjem i\u0161li kad je prvog dana nastave u petom razredu rekao: – Peti a, za mnom!… i ostala je ljubav prema matematici i dobri temelji za dalje… a i toliko je lijepih stvari znao re\u0107i o \u017eivotu, o dru\u0161tvu, o \u0161koli, o budu\u0107em zanimanju… i sve je to negdje ostalo zapisano u glavi. I otkrije se kad se najmanje nada\u0161. I u nekim te\u0161kim trenucima te vrati i digne i nasmije… a na\u0161a u\u010diteljica, drugarica … toliko poticanja na pisanje, na slikanje, dugo nakon toga sam po\u010dela slu\u0161ati i \u010ditati o waldorfskoj i drugim pedagogijama… a ona je sve to radila onda, tamo negdje sedamdeset i neke. Nije ni onda bilo novaca i nije se \u017eivjelo bogzna kako, ali kad se \u017eeli i ho\u0107e… Koji se \u010detvrti razred mogao pohvaliti da je imao svoje novine (u stvari bila je to zbirka na\u0161ih radova), da je imao izlo\u017ebu svojih likovnih radova u gradskoj knji\u017enici… najprije bismo naslikali ne\u0161to vodenim bojicama, a onda bismo to vrijednim ru\u010dicama, vunom na juti pretvarali u tapiserije… a zadnji dan \u010detvrtog razreda je stigla puna ko\u0161ara tre\u0161anja. Za cijeli razred, za opro\u0161taj… ostale su neke fotografije u albumu. A u glavi puno, puno slika i filmova….<\/p>\n

I jo\u0161 se jedne \u010desto sjetim… u ratu nema pobjednika. Tako nam je govorio nastavnik obrane i za\u0161tite (taj predmet vi\u0161e ne postoji, zar ne?). Pa nastavnica muzi\u010dkog, tako je lijepo pri\u010dala o \u017eivotu glazbenika, a onda klavir i ajmo… pjesma. Vjerujem da su je mnogi od nas u razredu do\u017eivljavali kao neku opernu divu. Nismo ba\u0161 imali prilike \u010desto i\u0107i u kazali\u0161te. Bili bi to izleti poput onog iz Vlaka u snijegu. Mi djeca iz provincije idemo u Novi list, kazali\u0161te, zoolo\u0161ki vrt… sje\u0107am se i Male Floramy… u Neboderu (mislim da se Ivan Zajc onda renovirao). A u kino smo i\u0161li subotom u \u0161koli. Da, da, u holu tada nove \u0161kole smo zimi gledali filmove. Po\u0161tom su dolazili… pa onda veliki trud da se prenese ljubav prema knjigama i pisanoj rije\u010di. Pa Listopadi u Novalji (prete\u010da dana\u0161njih Lidrana). Pa profesorica u pedago\u0161koj koja nam je zemljopis predavala iz National Geographica. Bez onih suhoparnih brojeva i podataka i biflanja. A ka\u017eu da su to ukinuli tamo devedeset i neke, dvijetisu\u0107ite. Pa profesorica njema\u010dkog u Opatiji. Toliko ispisanih bilje\u017enica i \u017eelje za preno\u0161enjem znanja. I razrednica i profesorica hrvatskog. Toliko ispred vremena, dijete cvije\u0107a. Toliko pri\u010da o toleranciji, o ljubavi, o po\u0161tovanju…<\/p>\n

Pa u\u010ditelji i profesori moje djece. Strog, ali pravedan, tim rije\u010dima je moj, tada jo\u0161 malac, opisao jednog svog profesora…mogla bih ja tako danima.<\/p>\n

I da, vremena se mijenjaju. Postalo je jako va\u017eno tko \u0161to ima. Uvode se laptopi u \u0161kole umjesto knjiga. Ali, slo\u017eit \u0107ete se, \u010dovjeka \u2013 pravog u\u010ditelja \/ u\u010diteljicu ne mo\u017ee ni\u0161ta zamijeniti. I zato, dragi ministre znanosti, obrazovanja i sporta, u\u010dinite ve\u0107 jednom ne\u0161to za sve u\u010ditelje ove na\u0161e lijepe zemlje. Ta, njihov ste ministar. Za\u0161titite ih i obranite ovo malo ponosa i dostojanstva \u0161to je ostalo u njima (i u svima nama)! I doka\u017eite i poka\u017eite svi skupa ve\u0107 jednom da je znanje va\u017eno, da je obrazovanje va\u017eno, da su u\u010ditelji va\u017eni i da su djeca i mladi va\u017eni! I dajte taj teret neima\u0161tine skinite s njihovih le\u0111a! Mislim da su zaslu\u017eili barem toliko! Jer o\u010dito je da se ima, samo…. oooo i o tom bi se dalo jo\u0161 na dugo i na…<\/p>\n

03:05:01