{"id":636,"date":"2014-02-19T10:35:43","date_gmt":"2014-02-19T09:35:43","guid":{"rendered":"http:\/\/tanjinpaprenjak.com\/?p=636"},"modified":"2014-02-19T10:35:43","modified_gmt":"2014-02-19T09:35:43","slug":"zmaj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tanjinpaprenjak.com\/index.php\/2014\/02\/19\/zmaj\/","title":{"rendered":"Zmaj"},"content":{"rendered":"

\"spyro<\/a>\u010cuje se prolje\u0107e u zraku. A zime nije ni bilo. Amula ispod zgrade je procvjetala. I mendula. Bojim se da \u0107e ovo prolje\u0107e pro\u0107i bez mene. To\u010dnije, ja \u0107u vjerojatno pro\u0107i bez njega s obzirom kako se stvari na poslu razvijaju. Moram ga uhvatiti barem malo! Godi\u0161nja doba se izmjenjuju. Kao kad vjetar okre\u0107e stranice novina. Izvr\u0107e ih i prevr\u0107e. A slike bje\u017ee. Ne mo\u017ee\u0161 ih zaustaviti, a kamoli pogledati kako treba. Uh, da mi je samo malo bure. One prave. Da o\u010disti i otjera ovu vlagu\u0161tinu. Iz zraka, iz zidova, iz ljudi. Da mi istjera iz glave silne te\u0161ke misli i gluposti.<\/p>\n

Ne znam da li \u0107e se igrati na Kantridi. To je jedan od ve\u0107ih problema ve\u0107 du\u017ee vrijeme u na\u0161oj ku\u0107i. Spremalo se moje zlato ve\u0107 vi\u0161e puta ove sezone Keku i ekipi u pohode, ali… \u010deka ve\u0107 pola godine. Na jednu tekmu i krenuo. \u0160ali\u0107 Rijeke oko vrata i ode on. Kako ve\u0107 on kre\u0107e\u00a0 na takve doga\u0111aje. Nekoliko sati prije… da ne po\u010dnu bez njega. Pa se vratio. U me\u0111uvremenu stigla obavijest da je umjesto travnjaka voda, voda, puno vode. A ki\u0161a i dalje pada. Na rije\u010dkom podru\u010dju i sjevernom Jadranu. Ve\u0107 je malo i \u010dudno ako ne pada par minuta. Ili ako se na koju minutu slu\u010dajno poka\u017ee sunce. Ima li nade za nas? A i\u0161la Rijeka u Zadar. Pa se vratila. I bila je to jako tu\u017ena nedjelja. \u0160to da se radi. Al do\u0107i \u0107e Osijek, a Dinamo \u2013 eeeej. Jednog dana. Kad prestane ki\u0161a.<\/p>\n

I narcisi na na\u0161em balkonu su procvjetali. Ovo im je tre\u0107e prolje\u0107e. (kako sam to dobro tempirala!) A bome do\u0161’o i pedeseti. Ro\u0111endan. Njegov. Nema svaki dan \u010dovjek pedeset godina. Pola stolje\u0107a. Eee. Nije lo\u0161a ta ’64.-a. Dobra berba!<\/p>\n

A mogla bi se i o njemu napisati jedna dobra pri\u010da. Ili, s obzirom na niz doga\u0111aja i doga\u0111anja (a znam da znam samo dio) jedan podeblji roman. Ili, preciznije re\u010deno, jedan avanturisti\u010dki roman. U nastavcima. Ooo, u puno nastavaka. K’o Alan Ford. Kod njega vam je ono. Bonaca, bonaca i onda kad se najmanje nada\u0161 \u2013 tornado! Nije da on to ba\u0161 uvijek \u017eeli, ali eto \u2013 doga\u0111a se. Jo\u0161 uvijek se smijemo jednoj davnoj \u2013 kad je on mene pitao \u0161to \u017eelim da mi pokloni za ro\u0111endan. A ja \u2013 ni pet ni \u0161est \u2013 nego, – ma ni\u0161ta mi ne treba. \u017delim samo mir i da mi ve\u0107 jednom u \u017eivotu bude dosadno! E, kad nas je onda krenulo. Bolje da ne znate \u0161to nam se sve izdoga\u0111alo. Al’ ne damo se. I sre\u0107om, imam tog vje\u010ditog dje\u010daka pored sebe. I sanjara. Klasa optimist! Tu i tamo i lete\u0107i Holandez, kad razmislim malo bolje. Va\u017eno da se plovi. Malo se zaljuljamo. Malo nas koji reful i po\u0161kropi. Al se osu\u0161imo. I malo nas ruzina lovi. I \u0161kripe kosti. Malo se te\u017ee di\u017ee sidro ujutro. Ono, glava ve\u0107 sprema doru\u010dak, zornjaka. A noge cvile pod teretom. Kila i godina. Al’ \u0161to taj \u010dovjek voli doru\u010dkovat. To ja jo\u0161 ne vidi u svojih toliko godina. I koliko ma\u0161te upotrijebi u toj svojoj, blago re\u010deno, jutarnjoj kompoziciji. Mirisi, boje, okusi. Pa samo taj ritual. I \u2013 naravno, ne diraj me kad doru\u010dkujem! (obavezno re\u017ei ako mu takne\u0161 ne\u0161to sa stola! Ka\u017eu da je zmaj po kineskom horoskopu.) E, da mu je otvorit jednu doru\u010dkovaonicu. Naravno da bi najbolji gost bio on sam, al’ mo\u017eda bi se na\u0161ao jo\u0161 neki sretnik koji zna u\u017eivati u doru\u010dku. A mo\u017eda bi i oni silni nedoru\u010dkovaoci (kao \u0161to sam i sama) poklekli (kao \u0161to sam i sama) pred tim bojama i mirisima. Ne sm’jem vi\u0161e.<\/p>\n

I dakle, tehni\u010dki, dobro ti jutro!<\/p>\n

I dobar tek!<\/p>\n

I sretan ro\u0111endan!<\/p>\n

02:38