{"id":678,"date":"2014-11-16T08:24:13","date_gmt":"2014-11-16T07:24:13","guid":{"rendered":"http:\/\/tanjinpaprenjak.com\/?p=678"},"modified":"2014-11-16T08:24:13","modified_gmt":"2014-11-16T07:24:13","slug":"bez-naslova-ili-evotizataxi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tanjinpaprenjak.com\/index.php\/2014\/11\/16\/bez-naslova-ili-evotizataxi\/","title":{"rendered":"Bez naslova (ili evotizataxi)"},"content":{"rendered":"

\"paraf\"<\/a>Tamo negdje sredinom osamdesetih bila je neka emisija na radiju. Stvarno imam veliku glavu. Sva\u0161ta ostane u njoj. Uglavnom, pri\u010da ide otprilike ovako. Kada se uspore\u0111uje stupanj ekonomskog razvoja u zemljama Skandinavije i na\u0161oj zemlji sedamdesetih godina (op.a. pro\u0161log stolje\u0107a), predvi\u0111a se da \u0107emo mi (tada se pod mi mislilo ne\u0161to drugo, ali to u ovoj pri\u010di i nije tako va\u017eno) dose\u0107i taj razvijeni stupanj za nekih pedeset godina. Bogme, tih pedeset godina se u na\u0161em slu\u010daju gaaaaaadno odu\u017eilo. Ma, kad malo bolje razmislim bojim se da nikada ne\u0107e ni pro\u0107i tih pedeset godina i da ne\u0107emo ni do\u010dekati taj njihov nazovi stupanj. A ako uzmem u obzir i onu kojom su nas u\u010dili, pojednostavljeno, da dru\u0161tveni odnosi proizlaze iz materijalnih, e, onda smo mi stvarno jako daleko. Jo\u0161 i dalje.<\/p>\n

I dalje teta u crnom mantilu, \u201ekrojenom bezveze\u201c (da posudim onu od Bijelog dugmeta), \u0161eta. Pro\u0161li tjedan \u010dak i s drugom tetom, koja je do\u0161la sa valjda Zemlje na Mars, u drugom crnom mantilu sli\u010dnog kroja. \u0160etaju po Dolcu pa popiju kavicu. Valjda im je ne’ko rek’o da \u0107e \u201eprivu\u0107i \u0161iroke mase\u201c da im daju glas, jer vidi\u0161 tako ti rade \u017eene u Zagrebu, (i Lijepoj na\u0161oj), ku\u017ei\u0161, nek misle da se vi uklapate, vi ste one. Stvarno imaju PR stru\u010dnjake, a i styling je malo ja\u010di. Jebote, oklen su ove do\u0161le tra\u017eit pos’o kod nas i vrtit kota\u010d unatrag. Najbolje da uzmu preslice u ruke. Uf, svaki put se sjetim \u00a0i one pri\u010de o dojenju u stanki sjednice u Bruxellesu. Da, kad se ne\u0161to \u017eeli i ho\u0107e onda se to stvarno napravi! Daaaaj, molim te. Ne s…. Ba\u0161 si ne\u0161to mislim, nek idu radit negdje na kasu tjedan dana u neki hipermarket. Da da, to bi bila dobra ideja za piar, jedan dobar bigbrother \u0161ou za ove predblagdanske dane (svake godine ti predblagdanski dani po\u010dnu ranije i dulje traju i onda malo i zaboravi\u0161 kad ve\u0107 i do\u0111u, mislim ti blagdani). Fakultet imaju, govore nekoliko stranih jezika, djeca su im ve\u0107 \u0161kolarci. Profil kao stvoren za rad na blagajni hipermarketa nedjeljom uve\u010der! A i tamo je najvi\u0161e ljudi vikendom. Ne\u0107e morati izvla\u010diti djevojke iz \u0161kolice da im pjevaju na otvorenjima. Jer, neradni je dan, a i djeca su ve\u0107 uglavnom u tim nazovi centrima. Da, da li se \u010dujemo? I umjesto tih silnih politi\u010dkih mitinga, sa \u0161akicama u zraku, i pro\u0161etavanja po njihovoj \u00a0lijepoj, jer mogla bi djeca mislit da smo veliki k’o Kina koliko je obilaze, lijepo u tavere, emole i kakoseve\u0107nezovu. Pa tako pet \u0161est puta. Taman do izbora! Pa da vidimo ‘ko \u0107e biti predsjednik. A i u uputama za tra\u017eenje posla (kad ostanete bez njega) ka\u017eu da je dobro prihvatiti bilo kakav posao samo da se ne osje\u0107ate frustrirano kao nezaposleni pa da onda tra\u017eite (i \u010du\u010dite \u010dekaju\u0107i) ono, ne\u0161to bolje. Malo bi se vratila na Mars? \u201eEvo ti za taxi…<\/p>\n

E, kad smo ve\u0107 kod posla. Aaaaa, neke vreme\u0161ne gospo\u0111e, s pedigreom na fb-u, bi malo dijelile i otkaze. Pri\u010daju o toleranciji i otvorenosti. \u00a0A vje\u010dito pri\u010daju o va\u0161ima i na\u0161ima. Pa pokre\u0107u grupe na FB-u. Jer na FB-u je \u017eivot, zar ne? Koji stupanj razma\u017eenosti i narcisoidnosti. Toliko o otvorenosti i toleranciji u Rijeci. Da li je to pri\u010da ili samo urbana legenda? \u201eRijeka je zara\u017eena zarazila je \u0161minka…\u201c Ma, mo\u017eda je to samo menopauza! Stvarno \u017eene postanu opake u tim opasnim godinama.<\/p>\n

Mo\u017eemo se mi slagati s Oliverom ili ne, ali \u010dinjenica je da se pri\u010da o kazali\u0161tu. Prvo \u0161to mi je palo na pamet kad su u Rijeci izabrani novi intendanti, (uf valjda sam napisala dobro tu rije\u010d, poku\u0161avam je izgovoriti i sva sam se zapljuvala, opet \u0107u mu zamazat ekran), \u00a0je bio Bertolt Brecht i pri\u010da o njegovom \u017eivotu i odla\u017eenju od \u201etolerantnih\u201c i njegova pri\u010da o shva\u0107anju kazali\u0161ta. I, \u0161to vrijeme dalje odmi\u010de, Oliver i kolega tu misao sve vi\u0161e potvr\u0111uju. \u00a0Brecht, kazali\u0161te, politi\u010dko prosvjetljenje, agitacija, novi oblici kazali\u0161ta, potaknuti na razmi\u0161ljanje i (nedajbo\u017ee) djelovanje. Verfremdungseffekt? Da li je doti\u010dna gospo\u0111a \u010dula za to? Kad malo zavrtim film, da, stvarno smo mi tamo negdje u tridesetima pro\u0161log stolje\u0107a. Jest da imamo sva \u010duda tehnike po d\u017eepovima, krilima i stolovima, \u010duda koja slu\u017ee za komunikaciju, ako se to uop\u0107e mo\u017ee tako nazvati, mo\u017eda bi to prije bilo pljuvanje po drugima, ali… Da, i Brecht je u svojoj Mutter Courage pri\u010dao o tridesetogodi\u0161njem ratu i kako pre\u017eivjeti. Sje\u0107a li se i’ko one slike \u017eene na kolima iz ud\u017ebenika tamo negdje iz \u010detvrtog srednje? A evo, i taj na\u0161 (u stvari vi\u0161e njihov) rat \u0107e skoro napuniti trideset. Povijest se ponavlja, ali nitko ni\u0161ta da nau\u010di! Da li \u0107emo se uspjeti probuditi na vrijeme!?<\/p>\n

Ne, mo\u017eda to nije menopauza. Mo\u017eda \u201eokri\u0107e na jugo\u201c… po\u010dela me bolit glava, ne treba previ\u0161e mislit. A i noge su mi se ohladile od sjedenja. Di\u017e’se, \u017eeno! Opet si zaglavila u mraku (interneta)!<\/p>\n

A samo smo htjeli \u017eivot… boooolji \u017eivot!<\/p>\n

16.11.2014. 7:36:40