Hoću li o tome ili neću? Nedjelja, Patrik i sve to…Ma, moram. Drži me još otkad se Milanović ˝vadio“ na onu ženu iz računovodstva da je imala infarkt ili zahvat kad su zakasnili s predajom godišnjeg. Nisam uspjela skužiti iz njihovih izjava ni što bi` ženi niti kada, da li dva tjedna ili dva mjeseca prije roka, nije ni važno, ali kao on nije ništa znao. Pazi, molim te, nije znao da treba predati GODIŠNJI izvještaj, a ona, tj. račun o’vodja se (eto greške!) razboli u krivo vrijeme, a htjela je napraviti sve uredno pa nije stigla u petak nego je predala tek u ponedjeljak, ispalio on i preživio. I on će onda primjerom pokazati kako se treba ponašati! Upsić! I još se „hvale˝ kako im u računovodstvu rade samo dvije-tri osobe. Pa da, ne smije žena biti ni bolesna nego kad je dobar termin. Trebala je biti bolesna nakon što preda izvještaj. Ali avaj! Onda bi trebalo napraviti plaće, pa predati plaće i sve one izvještaje uz plaće. A onda? A jok! Onda treba napraviti izvještaje za prošli mjesec i predati ih kojekuda. A možda treba dobiti i kakav kreditić? A treba i te statistike predati (napokon ukinuše te tromjesečne!) jer statistika je jako važna stvar jer – moramo u Europu. A trebalo bi malo platiti i račune. A što, a koliko… rokovi, rokovi, prolaze dani, mjesečnice, tromjesečnice, godišnjice… (Zar sam i od njih mogla očekivati nešto drugo, a tako sam to željela pa su me valjda zato još više razočarali.) Ponašaju se isto kao i većina vlasnika tzv. trgovačkih društava (i robovlasnika). Bila sam u tim račun o’vodstvenim vodama (da li ću opet biti – tko zna) i ovo je prvi put nakon valjda dvadeset godina da ću prva tri, a možda i četiri mjeseca u godini provesti donekle mirno (ako tu i tamo zaboravim događaje iz prošlih vremena što se stvarno jako trudim, al’ dođu sami, dal’ bi to mogao biti lagani ptsp?). I opet se potvrđuje ona – nije svako zlo za zlo. A račun o’ vođe? Oni, ili da budemo precizniji, uglavnom su to one, su svuda čini se tek nužno zlo i teret i samo trošak i ničemu ne služe i nitko ih ne sluša, i stalno nešto pitaju i zapitkuju i traže račune i ugovore i potvrde i stalno im se nešto treba objašnjavati i stalno nešto kontroliraju i stalno ti njihovi rokovi….prvi je peti je petnaesti je i dvadeseti i trideseti i tridesetprvi. (Jeste li predali GFI da možete u miru farbati jaja?)
Ljudi vole čuti samo lijepe stvari. Ubijte glasnika i riješen problem! A brojevi su nemilosrdni. I stvarnost izgubi onu ružičastu koprenu kojom je pokrivaju svojim pričama i onaj sjaj se izgubi u brojevima. A sve se tako lijepo posloži. I to knjigovodstvo, to je sve tako savršeno zamišljeno, ali (opet greška!) govori istinu. A istinu danas zboriti – a to se baš ne nosi danas! Nosi se…
A počela sam slučajno (da li?) s tim računovodstvom. Pametni ljudi bježe od toga, a oni koji to rade? Duga je to priča. Čudan je taj svijet, usisa vas kao neki vrtlog i ne možete se izvući, a nekad možda i ne želite, svjesno ili podsvjesno. I imate onaj lagano bolesni nagon u sebi da sve stvari moraju biti uredno posložene, svaki papirić na mjestu, sve u ravnoteži, nema veze dobitak, gubitak, ali sve je uredno posloženo, sve kockice. Niti jedna ne iskače. E da.
Poodavno sam imala neku ideju, koju, pogađate, nisam nikad realizirala, da ću ja pisati dnevnik mladog računovođe. Ah, da, tako se to trebalo zvati, i planirala sam to slati gospodinu Brkaniću (sve knjigovođe i računovođe i poneki iz neke druge priče pod ovim našim nebom će znati o kome pričam) jer u ono vrijeme nisu još postojali blogovi i kolumne, a o fejsovima i lajkovima da i ne govorim. I da, onda sam se još divila ljudima iz rrif-a kako pišu baš o temama koje baš taj mjesec baš nas zanimaju. Ah, kako sam bila mlada i naivna. Valjda je trebalo malo izaći iz tog vrtloga da bih počela… pisati! I disati. A volim ja raditi s brojevima, moram priznati. Ostalo mi to još iz škole. Ma, čovjek se rodi s tim. Ta razmišljanja o brojevima. Da se razumijemo, ne pričam o novcu, kunama i kako se to sve ne zove, ne kažem da to danas nije važno, ali to je nešto drugo, to su ljudi izmislili. I sve to može nestati u tren. Tamo negdje nešto krivo zakucka ili zapucka i sve se to raspadne. Tržišta, burze, banke, kamate, zlato, sve je to tako krhko i tanano napuhano i tobože. Ali taj svijet brojeva, zavrti vam se od svega toga!
A jeste li gledali Iskupljenje u Shawshanku (eng. The Shawshank Redemption)?