Otvorila sam malo prozor. Pomirisala mrak. I zvijezde. Baš vuče za malo prozujat po vani. Ja malo odrijemala  pa se to malo malo i odužilo.  Medo spava. Grmi u sobi. Da ga sad probudim da idemo prošetat? Al’ bi bilo – aaaaa, odi ti, šetaj, ‘kotbrani! Ostatak ekipe malo vani malo doma. Malo Radio sova. Lijepo su počeli, a onda okrenuli na zbor. Voda. Lopov Jack. Aranžman, ne znam tko je posložio te glasove. Nemojte, ljudi! Ni blizu. To je samo moje skromno mišljenje, nek’ se netko ne uvrijedi… Nisam to mogla ni odslušati do kraja. Držim se one … ako ti se ne sviđa – okreni stranicu, sorry … stanicu. Ajmo… ovaj daljinski je super stvar. Sjećate se kako su se prije na radiju tražile stanice. Pa ti pogodi frekvenciju. Ukv. Na kojem je ono broju na onoj crti… hr2, ništa, radio istra – odličan 5. Standardno dobra noćna muzika. A kazete. Pa čekanje i snimanje… a joj.

A… ništa od šetnje, vidim ja. Sad bi neki rekli – eee, da imaš psa sad bi…. promoliš nos kroz prozor i proradi zov prirode. Proljeće. Vraćam se s posla, a ono, ne baš dan, ali vidi se još. Amula procvjetala. I mendula. Ispod zgrade. I narcisi. Opet. Na balkonu. Burica. Jel to mene puca nostalgija il’ opet ove srednje godine?

Gledam i ovaj Crno bijeli svijet. Zašto ga nema i petkom?!? Barem ne bih prespavala veče. Da mi je znat koji specijalac slaže taj program i satnicu. Petkom valjda svi odlazimo poslije posla u toplice i vikendice  pa ne bi stigli pogledat nešto. Ili? Ma, ko ih…

Eto, postali i mi i naša mladost napokon nekakav vintage i retro i shaby chic. Dobre stare stvari. Roba, špreha, auti, drugovi, ima mesa nema mesa, ima struje, nema benzina, nnni, mjuza… Prpošno. Pomalo naivno. (da li smo takvi i sami bili?) Podsjeća na one nevine obiteljske serije, bolji život, malo kritike, ali sve lagano, bez crnjaka i patetike.

O svemu po malo. Baš onako – „ vreme iza nas, vreme ispred nas… neka lica nova, neka lica stara“. Sjeta. I suza u oku. Tu i tamo. I lagani smješak. Toliko muzike u svemu. Toliko duše. Mladost. E, da…

Sjeta.  Da nas sjeti.  Na događaje. Na ljude i pjesme i …. snove.

Na nas.

„ Kad živiš u snovima

sve laži te više bole

i lako se pada dole, duboko…“

 

Idoli odlaze. Hvala im.

14.3.2015. 3:02:06