• Priče
  • Početna
  • Slike
  • Vidiovo
  • Kontakt

tanjinpaprenjak

~ priče za skoro svaki dan...

tanjinpaprenjak

Monthly Archives: lipanj 2015

Cipelice kao bombon

29 Ponedjeljak lip 2015

cipele-crveneMalo je vruće. Laptop stenje. Ili je to frižider. Nisam sigurna. Trebalo bi nešto spremit za ručak. Nema veze. Još ću malo. Ne da mi se još. Baš je lijepo biti doma radnim danom. O, zašto samo danas! I razmišljati o nekim bezveznim stvarima (ma, zapravo, i nisu baš bezvezne) za koje inače nemaš vremena.

Kao … što me se u zadnje vrijeme dojmilo. Pa, jučer onaj film o mladom bubnjaru…i o tamo nekoj vrhunskoj muzičkoj školi. O dosezanju vrhunaca . Whiplash. Već me dugo nije netko iznervirao kao onaj profesor iz filma. Ili to dijete koje izgara u želji za dostizanjem vrhunaca. I gubi zdravlje. I ludu mladu glavu. I nema savršenstva bez rada. Rad, rad, vježba, vježba. E, muzičari.

Pa onda, neki dan –  Okajanje („Atonement“, 2007). Slučajno okrenem program, a ono film. Pravi. Koja priča. Opet, koja muzika. Pa ta djeca u ratu. Slike kaosa. Rat. Antiratni. Pravi. Upozoravajući. Da li su ga gledale i gledali i da li će ga ikad pogledati one i oni koji žele povesti opet mladiće u tamo neke vojske??? Trebali bi ga pogledati. I nadam se da će razumjeti poruku.

A ono, što me razveselilo. Mislim, od onih događaja iz vanjskog svijeta. Da su se Saško i Inge vratili u našu zonu. Ne toliko radi kuhinje nego zato jer su moje zlato toliko obradovali…Da.

I ono kad sam jesenas gledala Šlepšou sa Jonathanom. Čula sam za njih i prije. Istina, dugo sam mislila da ime ima veze s onim galebom iz poznate priče. A kad ono – jabuka! Dobra im je! Tu i tamo sam i nešto pročitala o njima. Čula na radiju. Istina, prerijetko. O.k. tako je kako je. Na Radio Rijeci se valjda boje otići u fonoteku i „okrenuti ploču“. Ali, kad sam vidjela u Šlepšou-u (mislim da je to bilo negdje u jedanaestom mjesecu lani) prvi put (tek!) spot  za Maggie i one…. cipelice. Kao bombon. Crvene. Prave lollipop  shoes. Aaaaaa. …AND I SAID MAGGIE, THINGS ARE FINALLY MOVING ON, YEAH THEY ‘RE FINALLY MOVING ON…
…AND I SAID MAGGIE, SO SAD, MAGGIE MY DEAR…MAGGIE…SAID:
IT’S TIME TO STOP ALL THIS PAIN
PLEASE TRY TO MAKE ME EXPLAIN…

Vjerujem da je svako od nas barem jednom imao te neke cipelice kao bombon. Za ples, za odlutavanje u neki svoj svijet, za maštanje. Neki ih možda još čuvaju u nekom svom kutku iako su postale već broj – dva premalene jer eto, htjeli ne htjeli noga naraste. Iako su nam rekli da više ne rastemo. A to neko dijete je ipak još ostalo u nama. (da, da rekao je to jučer i A. Sidran, ne čini se to samo meni). Samo spava. Mislim na to dijete u nama. Jer uvijek je nešto drugo važno. Neko drugi je važan. U sebi smo mi još uvijek one djevojčice i dječaci tamo negdje iz osnovne škole. Jedino se oklop mijenja kroz godine. Prilagođava se. Najviše drugima.

Tu i tamo izađe to dijete. Pa ga opet sputamo i spremimo na spavanje. Jer… život je ozbiljan. Obaveze. Obaveze. Obaveze. Odgovornost. Drugi nam ga uvijek kroje. Ostaju nam tek rijetki ukradeni trenuci. I cipelice kao bombon. Da poletimo. Da zaplešemo. Makar samo u mislima. Tu i tamo.

A opet… ta silna mladost  još čeka te neke svoje cipelice.  Da ih obuju i zaplešu i polete u neke… samo svoje snove!

Monday, June 29, 2015, 2:29 p.m.

 

*** Cipelice kao bombon (The lollipop shoes), roman Joanne Harris. Autorica čarobne „Čokolade“, „Pet četvrtina naranče“, „Otimača plaže“.

*** Jonathan, stvarno iznenađenje i radost na riječkom muzičkom i ne samo muzičkom nebu. Ali, tko sam ja da pišem o njima (samo jedna sredovječna mama koja se trudi pratiti život izvan zidova) . kad oni sami o sebi kažu…

…Jonathan is a band of five close friends from Rijeka, Croatia whose paths crossed in 2011. Their music is maybe best described as dark-lens optimism – there is an honest undertone of pain and angst in almost all of the tracks – which allows for a punky vibe – and a surge of energy and hope which leaves you blindsided.

P.S. Evo, dečko, imaš i priču za prije ručka. Izdrži još malo… sad će i ručak 🙂

klikni i komentiraj

Jutarnja

07 Nedjelja lip 2015

2Grije već. Vedro. Na moru lagana burica. Još jedno lijepo jutro. Još malo pa će i Sunce. I zadnji izdanak naše obitelji je napokon došao i pošao. Na spavanje. Ne mogu naći na radiju niti jednu stanicu s lijepom muzikom. Što im je svima?!! Odbrojavam zadnje sate lanjskog godišnjeg. Nervoza raste. Iako se trudim biti totalno cool. A onda tek počne frcat i frktat iz mene. Pokušavam se sjetiti kad sam prije ovog bila na go i niti uz najveće napinjanje vijuga mi ne uspjeva. Puno više od cijele godine. Skoro dvije. Bit će da sam zato i izbezumljena cijelo vrijeme. Od one – ne znam što bih prije do neke izmaglice i ne da mi se ništa faze. Prošlog ljeta se baš i ne sjećam. Provedeno je pod klimom pred kompom. Kažu da je padala kiša gotovo cijelo ljeto. More sam gledala uglavnom samo iz daljine kroz prozor.

Uh, Sunce je već izašlo. Dok sam ja gledala u Mjesec. Zadnja četvrt. Kažu da onda prevladava umor i ravnodušnost. Bit će da je kod mene onda u zadnje vrijeme zadnja četvrt počešće. I kažu da je to najbolje vrijeme za detoksikaciju i da negativne energije tijekom ove mijene izbiju na površinu pa ih je lakše otpustiti. Uh, tko će to sve otpustiti iz mene. I tko će mene opustit. Uglavnom, lista je bila povelika. Nisam je još niti stavila na papir, a nakon par dana sam je već suzila na ono bitno. Ta, nisam na radnoj akciji. A – neće ni posa uteć! A onda sam sve i pobrisala s liste. A i zapravo ništa od svega toga nije ni važno.

Svašta se i izdogađalo u ovom jednom okretu Zemlje oko Sunca. Mladi izdanci naše obitelji rješavaju neke bitne stvari u životu. Planovi i putevi uglavnom vode na zapad. Trudimo se ne prigovarati previše, biti podrška. Sve će biti dobro.

A ja? Gazim opasno u pola stoljeća. Sve brže i brže. Neki dan mi došla scena pred oči. Znate onu najavu s nekog našeg kanala. Djevojka trči, ono slowmotion i te stvari, dečku u zagrljaj i onda je on zavrti i vrti, vrti i … onda bude … znak te naše tv kuće. I zamišljam ja tako sebe kako trčim prema svom dečku. Najprije, tektonski poremećaji na Stradunu ili gdje bi to u spotu već bilo. A onda mu se bacam u zagrljaj. I onda se mi vrtimo, vrtimo… a pod naletom tog mog oduševljenja i slowmotiona i kilograma koje sam bogme dobro nakupila zadnjih godina… a bome, vrtimo se mi, vrtimo… na podu. Nisu stigli staviti ni onaj znak tv kuće… a ‘ko će nas dignut…. Pišem ja tako, pišem, a onda mi ovaj izađe iz worda, pa se šatdavna i apdejta. I moli me da ga ne gasim jer se on konfigurira. Ma, nemoj me! Di je sad to našo radit!? Opet mi je nervozu napravija u nogama. Najprije nije htio na internet. Pa sam onda išla pisat već kad sam sjela pred ekran. A sad ovo. U glavi mi kuha i bez njega. Eto, prekinuo me kad je bilo najljepše. Bem ti tehniku. Valjda ni komp nije moga izdržat pod mojim pritiskom. I težinom.

Evo ga opet i ovaj pas što laje i zavija svako jutro u 6 i pol. Bit će da je neka švicarska pasmina. Ne, ne, nije bernardinac, al je točan, nemoš vjerovat. Još jedan vrući dan pred nama.

Ajde… lijepu vam nedjelju želim!

Sunday, June 07, 2015, 6:38 a.m.

klikni i komentiraj

Nove objave

  • Moj prijatelj Š.
  • Luksuz
  • Plesna haljina…
  • Shazam iliti Dan dječje radosti
  • Mentalne mape
  • Odlutavanja
  • Hej,
  • Cipelice kao bombon
  • Jutarnja
  • Privremena

Arhiva

  • veljača 2018 (1)
  • rujan 2017 (1)
  • srpanj 2017 (1)
  • prosinac 2016 (1)
  • lipanj 2016 (1)
  • siječanj 2016 (1)
  • studeni 2015 (1)
  • lipanj 2015 (2)
  • ožujak 2015 (1)
  • siječanj 2015 (2)
  • studeni 2014 (1)
  • listopad 2014 (1)
  • lipanj 2014 (1)
  • svibanj 2014 (1)
  • ožujak 2014 (1)
  • veljača 2014 (1)
  • siječanj 2014 (1)
  • prosinac 2013 (2)
  • studeni 2013 (1)
  • listopad 2013 (1)
  • rujan 2013 (2)
  • kolovoz 2013 (1)
  • lipanj 2013 (4)
  • svibanj 2013 (3)
  • travanj 2013 (5)
  • ožujak 2013 (10)
  • veljača 2013 (4)
lipanj 2015
P U S Č P S N
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930  
« ožu   stu »

Posjetite moj Facebook profil

https://www.facebook.com/Tanjinpaprenjak-440486719362721/

 

 

 

Website Content © 2013 tanjinpaprenjak.com. All rights reserved.