Moj prijatelj Š. je trebao slaviti osamnaesti rođendan.
A nije. Zato jer je Tile baš onda morao umrijeti.
Moj prijatelj Š. umjesto pozdrava mi poliže naočale.
To mi radi već trideset godina. I ne ljutim se.
Moj prijatelj Š. počinje plesati
kad svi već umorno odlaze i
konobar čeka da zatvori vrata i ugasi svjetla.
Moj prijatelj Š. se smije, a kad se smije
stavi ruku na usta.
Moj prijatelj Š. je iskren do boli.
Moj prijatelj Š. mi kaže da je nesretan.
A ja vičem na njega i kažem mu da to ne smije
niti pomisliti, a kamoli izreći.
Moj prijatelj Š. ima srce veliko kao svemir.
I znam da je još uvijek tu.
Moj prijatelj Š. mi nedostaje.
Jako.
19.2.2018. 0:43:09
Anonimno said:
Pusti ga da se na miru odmara.
Aleksandra said:
Lijepu si pjesmu napisal…i njega si baš dobro opisala.
Upravo ga takvog pamtim. Osim dijela da je stavljao ruke na usta kad se smijao. Ja ga se sjećam po glasnom smijeha pri kojem bi zabacivao glavu unazad…
Ivona said:
Hvala, Puvače…volimo vas
Anonimno said:
hvala