Još jedno sunčano jutro u nizu. Burica i bistrina. Tako je tome otkad je stigao kući svojoj stariji vanzemaljac. Jutro je počelo u društvu HR2 negdje oko šest. Oni baš onako rokerski. Stonesi, Thunder… A ja odgovaram mikserom. Praskam padelama u bistro praskozorje. Nastavljam ono što sam sinoć započela. Ne bih li ispunila još jednu želju. Koja nije muzička, btw. Već čisto materijalna, u obliku razno raznih slastica koje moji vanzemaljci ubacuju u džuboks zvan majko, a može …!

Dok ne promjene muziku na radiju. A i treba sve stići. Standardno nabijam presing sama sebi. Nadam se da ću negdje do podne ispuniti normu. I da će sve proći bez nervoze. Još ne znam planove ukućana za večeras. Ali se još uvijek nadam da ćemo se i mi starci ugurati barem u koju minuticu tih planova.

Op, op! Treba do pećnice. Inače će od moje mikserotvorine ostati ugarak.

O, bit će da dugo nisam pisala. Znate po čemu to znam. Ne mogu naći word na desktopu (veleumno prevedenom kao radna površina). Shit. Opet neka lijeva verzija worda. Stvarno me nije bilo mjesecima. O formatiranju da i ne govorim. Prošli put je to bilo oblikovanje. Na ovoj verziji ne nalazim niti oblikovanje. A ništa, ja ću pisat pa ćemo poslije tražit’. Jer u ovim godinama treba sve zapisivati. Okreneš se izvadit kolač iz pećnice i… Zaboraviš što je pisac tija reć. Što ću sad, majke ti ! Prsti idu dalje sami. Jel’ se to ono zove tok svijesti i kolačić madlen. A joj , kad smo to čitali.

Danas je Silvestrovo, zadnji dan u godini. Nekada davno je to bio Dan dječje radosti. Priznajem, prilično rano sam skužila da Djeda Mraza glume neki drugi ljudi. Ali to me nije smetalo niti kao malu (Jer… već onda sam skužila da je Djed Mraz u DIP-u bio mamin kolega s posla, a inače tata jednog našeg vršnjaka. Ispod brade od one prave pamučne vate, ne tom prijatelju vršnjaku u osnovnoj školi, nego njegovom tati, to jest Djedu Mrazu, je virila crna brada, crna da ne može biti crnja , ne znam kako se to sada zove, možda isto vata…da pojasnim mlađima, u ono vrijeme nije bilo shopping centara i svi su se rekviziti uglavnom radili ručno, kao i za maškare, uostalom… mnogo mašte i truda), a volim Djeda Mraza i u ovim pedesetima, možda i više nego kad sam bila mlađa.  . I nije bilo shopping kraljica i sličnih sss…tvari. I već onda sam skužila kako stoje stvari. I da je jako važno gdje ti rade mama i tata. Bilo je dosta usporediti poklone. Mamin Djed Mraz je donosio male vrećice pune slatkiša, najbolji dio su bile žvake – cigarete. Naravno, to bi sve planulo u jednom danu. Bez obzira na upozorenja u stilu – ne gutajte žvake, zalipit će vam se za želudac! Spremite nešto za drugi dan! A ne – sve je moralo biti riješeno odmah i sada. Tu i tamo bi jutra počela šišanjem i u suzama. Jer žvaka u kosi se počešljati ne može. A bogme ni bez čupanja ne ide. A tek kad ti to radi starija sestra. A onda, što drugo nego – šišanje, bolje rečeno gađanje škarama. I krokodilske suze. Tatin Djed Mraz je uglavnom slao poklone po nekim posrednicima u civilu. I bili su veći i s igračkama i knjigama. I počesto su dolazili u zadnji čas. Kad bi naše strpljenje već bilo pri kraju. Telefoni na baterije, društvene igre, medvjedi, bezbroj knjiga iz Biblioteke vjeverica. I što je ostalo… Mirisi kolača u glavi. Uspomene. Prskalice. Brojne anegdote. Pečenje zubaca kapitalaca na ploči drvene peći u kuhinji. Usred zime! One prave zime, kad smo stavljali kape na glavu kad bi išli spavat’. I svaki put se pitam da li se nečega sjećamo stvarno ili samo zato jer postoje fotografije. Uglavnom male i crno bijele, s onim nazubljenim rubićem.

Aaaa, kad je to bilo….. Miris šmrike. Miris sarme. Francuska. Ne muzika, salata naravno. I bezbroj čestitki koje su  pristizale sa svih strana svijeta  i u kojima su gosti željeli „frohe Weihnacht und ein glückliches Neues Jahr“ i već  javljali babi i didu da stižu na ljeto tada i tada, opet i opet. I tako godinama. I tetka koja je danima pisala čestitke svima njima. I staklene kuglice. Koje su danima pucale ma koliko nam govorili da se ne smiju stisnuti. A baš sam morala znati od čega su i da li ima što u njima. Uuuu… Sjećam se da sam tako jednom morala probati i onaj dlakavi kaktus u babinom hodniku. Bez obzira na sva upozorenja! Ne moram ni reći koliko je suza proliveno nakon tog iskustva. Jer, lako je izvaditi bodlje. Ali one dlakave, male. I nitko me nikada nije mogao uvjeriti da su kaktusi lijepi. Pričajte vi to nekom drugom.

E da… I sve se češće sjetim kako je did govorio da se „danas dica rađaju pametna“, a bilo je to pred kojih četrdeset – pedeset. Što bi se onda reklo za ove nove klince. Dobro je ako razumijete, u one rijetke trenutke kad nas udostoje svoje prisutnosti i obraćanja, što govore. Ali ovo sinoć, to me …. Ne znam kako da nazovem taj osjećaj.

Miksam ja, znojim se, pokušavam odgonetnuti da li su to napadi vrućine izazvani valungom (k’o da je izašlo iz Gospodara prstenova direktno, valung, ha! ponavljajte u sebi, valung, valung, valung) ili dolaze iz pećnice, a mlađi vanzemaljac drži svoj mobitel  („ali, mama, nije to mobitel, to je  Smartnešto…“ ) na zvučniku. (da, da nama su zvučnici u kuhinji. Jer, ako je dobra muzika bit će dobri i kolači, a bogme i sve drugo… To je odavno moja karma i zen) i onda dolazi k meni s tom svojom spravom i pušta mi tu istu muziku i stavlja mi je pred cvikere, a ja jednom rukom miksam bjelanjke, a drugom na šparetu topim putar i čokoladu na pari, a trećim okom mjerim da li će ovo u pećnici izgoriti… A u glavi, i na mom licu veeeeliki upitnik! – kako to radiš? – pa, to ti je jedan program, šta ne znaš? I onda ja brže bolje, skoro sam pregačom potegla i pokupila sve zdjele i padele u sobu, od uzbuđenja, trkom u sobu, prenijeti oduševljenje svojoj mrvici i boljoj polovici – ma daj, nemoguće, nemoj me zezat! A stariji vanzemaljac onako, s visoka, ne samo radi svojih metar i nešto puno, sa stolice, skrene pogled s „radne površine“ i – pa da, što vi to niste znali?!? Po tko zna koji put čujemo nas dvoje tu rečenicu. E da. A mislili smo da smo informirani i načitani!

„Što na nebu sja visoko ….. U krilo mu zvijezda pada…!!!! Aaaaaaa … Mjesec je il’ sivi  soko … Aaaaaaaaa“

Aaaaaaajmo dalje! Sve najbolje u 2017!!!

31.12.2016. 9:29:28